Tradicionalnu
meksičku kuhinju UNESCO je 2010. godine proglasio nematerijalnom kulturnom baštinom čovječanstva. Meksička kuhinja rezultat je spajanja europskih i predhispanskih sastojaka i načina kuhanja. Mnoštvo autohtonih meksičkih namirnica, poput kukuruza, graha, čilija, začinskog bilja, zelene rajčice, avokada, nopala i agave, danas su poznati i korišteni širom svijeta. Svaki dio Meksika ima svoje specijalitete. Najrasprostranjenije meso su piletina, govedina i svinjetina, a u obalnim područjima su svakako morski plodovi kao neizostavni dio koktela, empanada, tosta i juha. Također, na meksičkom će se tanjuru naći i insekti poput skakavaca, mezcal crva, Chicatana mrava i escamola.
U Mexico Cityju priprema se hrana iz svih regija zemlje. Neki od najpoznatijih jela su cochinita pibil, machaca, tlayudas, lechon, tamales, pozole, quesadillas, huitlacoche, sopes i chile en nogada. Tipično meksičko voće i povrće su mamey, tuna ( ne riba već voće veličine kruške koje raste na kaktusima diljem Meksika), tejokota, avokado, crni sapote i jicama. Meksički bomboni najčešće se rade od šećera, suhog voća i čilija.
Meksikanci vole jesti tri obroka tijekom dana;
doručak koji se jede između 7 i 10 sati, ručak između 14 i 17 sati i večera, obično nakon 20 sati. Doručak je puno obilniji obrok od onog na kojeg smo mi Europljani navikli, a obično se sastoji od chilaquilesa, jaja, tamalea i quesadillasa. Večera je nerijetko najjednostavnije jelo u danu, poput slatkog kruha posluženog s čajem ili kavom ili pak podgrijanih ostataka ručka. Nakon noćne zabave, uobičajeno je pojesti tacos kod uličnih prodavača, prije odlaska kući.
Primjedbe
Objavi komentar